Iako je osveta gorka i sama priča nije toliko slatka, ja sam definitivno zauvijek ostala fan ove knjige. Prepuna je opisima drugačijih kultura, jezika i običaja. A ako ste znatiželjni kao i ja, zasigurno ćete je htjeti pročitati.
Ja sam uvijek za dokumentarce o izgubljenim svjetovima, volim čitati o različitim kulturama, volim znati čak i kako drugi ljudi jedu, kako se oblače, što slušaju i kako žive. Ako me neka kultura dovoljno zaintrigira, sposobna sam čak učiti i njihov jezik (jednog ljeta španjolski, poslije ove knjige arapski). Za sada mi je poznavanje maleno i krhko ali, tješim se vremenom. Slatku osvetu sam otkrila slučajno, iskreno, do nje nisam pročitala niti jednu Norinu knjigu, niti sam kanila. Bile su mi odbojne, previše izazovne, prenapučene. Ne znam, krivite me ali ne znam. Ali, stranica po stranica i Princeza Adrianne je brzo postala dio moje mašte. Visoka, vitka, crnokosa djevojka, potomak oca Abdua (arap) i majke Phoebe (amerikanka). Spoj dvaju ne spojivih kultura, koja nakon deset godina konačno dobiva šansu na osvetu. Svome vlastitome ocu.
Nećemo sada o principima, tko je u pravu a tko nije, je li osveta slatka, gorka ili slana ali, smatram kako je Abdu, definitivno zaslužio. U redu, može sažetak? (pita netko iz pozadine)
Phoebe je bila glumica, zvijezda u usponu, crvenokosa djevojka koju je svaki muškarac poželio. A vjenčala se s Abduom, nepoznatim arapinom koji je zbog nje, učinio baš sve. Bar se u početku tako činilo.
Na sam dan vjenčanja poklonio joj je najdragocjeniju ogrlicu na svijetu, Sunce i Mjesec, koju je Phoebe tada ponosno nosila oko vrata. Odveo ju je kući, u Jaquir, i položio svo zlato pred nju. Sve što je ikada mogla zamisliti. Poklonio joj je svu ljubav, a kada je ona umjesto sina, rodila Adrianne, zauvijek ju je prokleo. Adrianne je nastavila rasti sa majkom u palači kao jedinom podrškom. Otac je zlostavljao i nju i njenu majku a kada su skupa pobjegle i Phoebe povjerovala kako su ipak doma, svijet se za nju potpuno srušio. I dao milijun razloga Adrianni za osvetu.
Ahhh, da. Život je surov, i ova knjiga to savršeno pokazuje. I sviđa mi se iz razloga što ne zamotava svijet u neki fini svjetlucavi papir, nego iznosi stvari na vidjelo. Sve ružne običaje u prošlosti, omalovažavanja ženske djece, nadmoć muškaraca u 20. stoljeću, nemogućnost izlaza, strah ali naposlijetku i ljubav. Phoebinu ljubav prema Adrianne, ljubav Addy prema majci i ljubav koju će Adrianne naći, ali o tome nekada kasnije u knjizi. ;)
'' U početku je doista bilo lijepo. Barem sam ja željela vjerovati da jest. Abdu je bio ljubazan, pažljiv. I ondje sam bila ja, cura iz Nebraske, kraljica... '' Phoebe.
'' Ondje gdje postoji ljubav, malo je toga što žena ne bi učinila.'' Phoebe.
'' Što je prošlost gorča, to se radije prima slatkoća. '' Shakespeare.
'' Nitko zapravo nije razumio da je glamur pripadao glumici, ali ne i ženi. Imala je povjerenja u ljude, pogrešne ljude. To ju je na kraju ubilo. '' Adrianne.
Do sljedeće recenzije,
with love
Bubbles ♡
Nema komentara:
Objavi komentar